Brojni dizajneri će se složiti s tvrdnjom da je većina hi-fi proizvoda kompromis, uzimajući u obzir faktore kao što su budžet, estetika, ograničenja proizvoda itd. Inženjeri i dizajneri su u takvim slučajevima umjetnici kojima je cilj doći do najboljeg mogućeg proizvoda unutar navedenih ograničenja, a pritom kreirati nešto komercijalno što će pronaći put do tržišta.
No, kada su dizajnirani originalni Bowers&Wilkins 801 zvučnici, sva takva razmišljanja „izašla su izvan okvira“: glavna uputa inženjerima je bila apsolutna sloboda da razviju najbolji zvučnik koji su mogli, bez ikakvih uobičajenih ograničenja.
To je jasno istaknuto u priručniku koji je pratio zvučnike kada su lansirani (davne 1979. godine), opisani su kao „prvi komercijalni pokušaj razvoja i proizvodnje zvučnika koji odražava najviše standarde koji se mogu postići bez obzira na bilo koja od tzv. „praktičnih razmatranja“ koja neizbježno kompromitiraju konvencionalne dizajne.“
U toj su izjavi utjelovljena temeljna načela tvrtke:
John Bowers počeo je izrađivati zvučnike jednostavno zato što je vjerovao da može napraviti bolje modele od trenutnih na tržištu, a njegovo najveće dotadašnje postignuće, 801 zvučnik, postavio je standard za svaki sljedeći B&W zvučnik. Bio je to rezultat četverogodišnjeg istraživanja koje je uključivalo razvoj novih razmišljanja u mjerenju, dizajnu i tehnologiji proizvodnje – čimbenicima koji su kasnije postali glavna uporišta svega što ova tvrtka predstavlja.
Temelj cijelog tadašnjeg poslovanja bila je inovativna upotreba računalnog modeliranja i analize, što je u današnje vrijeme osnova u dizajnu zvučnika. 1970-ih kada se 801 zvučnik razvijao, to je bilo nečuveno, kao i koncept „numeričke optimizacije“ umjesto mnogo pokušaja i pogrešaka. Tada je objašnjeno da se „mjerenjem i usporedbom radnog modela crossover mreže s računalnim modelom.... uspio postići veoma visok red korespondencije između idealne i stvarne funkcije“. Inovativno je bilo i korištenje laserske interferometrije za analizu kretanja pogonskih jedinica.
Stoga ne iznenađuje da je 801 zvučnik izgledao kao nijedan do tada na tržištu. Iako predivne završne obrade (u visokokvalitetnim drvenim furnirima), „srce“ zvučnika predstavljalo je odvojeno kućište za veliki woofer ( 27 cm), visokotonac (26 mm) i srednjetonska jedinica (10 cm) – trend koji je još uvijek itekako prisutan u modelima aktualne Diamond serije 800. Ovaj dizajn je tvrtka istraživala prije nastanka 801 modela, u modelima kao što je primjerice kultni DM70, sa zakrivljenim kabinetom zvučnika i odvojenim kućištem srednjetonca i visokotonca, te DM7 koji je bio pionir ideje „visokotonac na vrhu“. To je izoliralo osjetljivi izlaz visokih tonova od ostatka zvučnika montiranjem visokotonca u zasebno kućište (element dizajna koji se još uvijek nalazi u asortimanu). Međutim, 801 zvučnik je objedinio sve te inovativne čimbenike na jednom mjestu.
Veliki bas modul predstavlja „zapečaćenu kutiju“ koja drži bas u potpunosti pod kontrolom bez obzira na smještaj zvučnika, a važno je istaknuti i spremnost inženjera da istražuju nove materijale u potrazi za što boljim performansama. Visoko/srednjetonska „glava“ zvučnika osmišljena da bude što je moguće inertnija, izrađena je od kombinacije krute plastike i „vlaknastog betona“ – križanje između staklenog vlakna i betona. Materijal se i dalje naširoko koristi u zgradama gdje su nužni složeni arhitektonski oblici. Cijela glava se također može rotirati u odnosu na glavno kućište, a stražnje kontrole omogućile su podešavanje visokih i srednjih razina tonova tako da odgovaraju prostoru u kojem se zvučnik koristi.
Također, nije iznenađenje brzina kojom su ljubitelji glazbe i profesionalci usvojili 801 zvučnik, a sve zahvaljujući kombinaciji vrhunskog zvuka i pojednostavljenim značajkama poput primjerice ugrađene zaštite od preopterećenja. Njome se nadzirao napon do svake pogonske jedinice i prekidalo napajanje kad god bi se premašila sigurna razina rada, zajedno s tipkom za reset kako bi zvučnik ponovno počeo raditi.
Prijelomni trenutak za 801 zvučnik dogodio se kada ga je tvrtka EMI prisvojila kao referentni uređaj u Abbey Road Studiosu što je navelo mnoge druge tvrtke širom svijeta da slijede njihov primjer. Suradnja između Abbey Roada i Bowers&Wilkinsa te konstantna izrada uspješnih generacija zvučnika iz serije 800 nastavlja se do danas. Osamdesetih godina prošlog stoljeća došlo je do još većeg fokusa na istraživanje i razvoj u tvrtci Bowers&Wilkins, s važnom ulogom Steyning Research Establishmenta (SRE), ustanove osnovane samo godinu dana nakon lansiranja 801 zvučnika koja čini okosnicu istraživanja i razvoja tvrtke sljedećih gotovo četiri desetljeća, prije nego što je 2019. godine zamijenjena tvrtkom Southwater Research Establishment.
Steyning se uvijek bavio pomicanjem granica zvučničkog inženjeringa, a iz njegova rada proizlazile su inovacije koje su redefinirale seriju 800.
Primjerice, Matrix 801 lansiran 1987. godine posvetio se temi krutosti i vibracija kabineta (ormarića) zvučnika s unutarnjom konstrukcijom podupiranja formiranom od isprepletene rešetke, učvršćujući kućište u tri dimenzije. Još uvijek prepoznatljiv 801 zvučnik (sada s ugrađenim bas priključkom s prednjim otvorom) - Matrix 801 nastavlja s postavljanjem temelja za konstrukciju svih Bowers&Wilkins zvučnika u kojima je upotreba Matrix sustava široko rasprostranjena.
Bas jedinica je također razvijena: postala je jedinica od 30 cm koja je zvučnicima pružila produženje do 20 Hz. Kao što je jedan recenzent komentirao, bilo je to kao da imate „par zvučnika sa savršeno prilagođenim subwooferima“. Dok je Matrix 800 u sljedećem desetljeću prošao kroz niz varijanti, uključujući razvoj u cjelovitu seriju zvučnika, od malog zvučnika na stalku (model 805), do vodećeg 801 modela, iza zatvorenih vrata u Steyningu planirale su se još radikalnije promjene.
Spektakularan nagovještaj onoga što se događalo stigao je u obliku skulpturalnog Nautilusa 1993. godine čiji oblik odražava koncept prigušenih cijevi za kontrolu izlaza sa stražnje strane pogonskih jedinica, a bas dionica se uvija poput vodenog bića po kojem je zvučnik i dobio ime.
Dizajn je klasičan te se zvučnik još uvijek ručno izrađuje u ograničenom broju, zajedno s Diamond 800 Serijom u tvornici Dale Road, u Worthingu, Velika Britanija. No Nautilus je bio više od samo upečatljivog uređaja: tehnologija pomoću koje je izrađen trebala je utjecati na dizajn cijelog asortimana tvrtke, što je i dokazano kada se pet godina kasnije pojavila Nautilus 800 serija. Zvučnici su prepoznatljivi „potomci“ originala, ali s određenim izmjenama: glavno kućište dobilo je mekši, zakrivljeni oblik, zajedno s bas otvorom prema dolje, a na gornjem dijelu je glava u obliku kugle koja sadrži srednjetonsku jedinicu naizgled spuštajući se u bas jedinicu te je izrađena od Marlana – još jednog od onih materijala koji se češće nalaze u građevinskoj industriji (primjerice za umivaonike i odvode). Na vrhu je bio zasebni visokotonski zvučnik koji se produžio straga kako bi formirao Nautilusovu cijev.
Nagovjestivši ono što će uslijediti kasnije, zvučnik je „sjedio“ na velikoj podlozi od lijevanog metala unutar koje su bile komponente crossovera, prikladno izolirane od moćnih baseva iz Kevlarove kompozitne bas jedinice od 38 cm (kod Nautilusa 801) ili dvostrukih bas jedinica od 25 cm (kod vodećeg Nautilusa 800).
Do sada su zvučnici bili nešto teži od izvornog 801 modela: Nautilus 800 je imao čak 125 kg (po komadu) i glavni je u cijelom rasponu pa sve do kompaktnog Nautilusa 805, slim Nautilusa SCM1 i niza odgovarajućih središnjih zvučnika za multikanalnu upotrebu – a svi sadrže Nautilus cijevni visokotonac.
Zatim je uslijedilo još jedno izvanredno otkriće: kupola visokotonca formirana kemijskim taloženjem dijamantnog materijala, a Steyningov tim je to identificirao kao optimalan materijal za krutost, ali i lakoću visokotonca. Ovi dijamantni visokotonci bili su toliko revolucionarni u svojim performansama – nudeći prvu frekvenciju prekida višu od 70 kHz – da su dali njihovo ime originalnom zvučniku iz Diamond serije 800 (iz 2005. godine) koji je 2010. godine zamijenjen nizom nadograđenih modela specifikacije D2.
2015. godine je došlo vrijeme za sljedeći veliki iskorak: nova Diamond 800 serija ili D3 s najavom koja je glasila: „Od pogonskih jedinica do geometrije ormarića zvučnika, svaka važna komponenta ponovno je promišljena i iznova izmišljena“.
Zapravo je sve bilo potpuno novo. Glava zvučnika u kojoj se nalazi srednjetonska jedinica izrađena je od čvrstog metala, dok je visokotonac izrađen od čvrstog aluminija, a ormarići najviših modela – 800, 802 i 803 poprimili su skulpturalnije oblike. Formirani su koristeći Reverse Wrap tehnologiju u kojoj se više slojeva bukve pritišće zajedno pod toplinom kako bi se oblikovala prednja pregrada i stranice kućišta u jednom komadu radi veće krutosti, a zatim se sa stražnje strane spajaju metalnim dijelom dodatno učvršćujući ormarić zvučnika te djelujući kao hladnjak za komponente skretnice montirane na njega.
Pogonske jedinice u D3 modelu također su nove: visokotonci su pročišćena verzija dijamantne kupole, a Continuum Cone u srednjetonskoj jedinici izrađen od tkanine, odnosno, tkanog materijala iz vlastite izrade koji konačno zamjenjuje žute Kevlar konusne jedinice koje su se nalazile u svim modelima još od originalnog 801 modela. Bas je „u rukama“ kompozitnih Aerofoil pogonskih jedinica – dvije jedinice od 25 cm nalaze se u vodećem modelu 800 D3 te mu omogućuju isporuku basa sve do 15 Hz i to uz pomoć Flowport tehnologije za ventilaciju prema dolje.
U najavi lansiranja Diamond 800 serije iz 2015. godine stoji da je 800 D3 vođen tehnološkim inovacijama. Sva pravila o dizajnu zvučnika prestaju vrijediti i pišu se nova. Budućnost tehnologije zvučnika počinje ovdje.
Šest godina kasnije, budućnost tek počinje...
bowerswilkins.com
